
Tekst na ovu temu hoću da napišem odavno.
Ravnodušnost.
Osvestila sam je radeći sa Genskim ključevima, jer je to jedan od mojih osnovnih i dugo vremena sam gledala gde se pojavljuje u mom životu, a kad mi je taj obrazac postao veoma poznat, počela sam ga uočavati u svim segmentima društva.
I jako je rasprostranjem, bar iz mog ugla gledanja.
Duboko verujem da svako od nas ima svoje mišljenje i to je sasvim u redu.
A da se mi vratimo na ravnodušnost i šta ona to u sebi krije.
Kroz prizmu genskih ključeva, koji su zanimljiva vrsta arhetipa, povezana sa naukom, sa našim i mentalnim i emocionalnim i fizičkim aspektima, ravnodušnost se tretira kao senka, arhetipski naziv za tamni deo nas, koji je kao pojam uveo Karl Jung.
„Svaka senka u sebi sadrži dar“ – kaže Richard Rudd, autor sinteze Genski ključevi.
Što znači da svako od nas nije žrtva te senke, nego ima mogućnost da je transformiše u dar.
Dar u genskom ključu 16, je svestranost.
Šta to znači?
Gde god da vidimo da se ponašamo ravnodušno prema nečemu, postoji dar u vidu svestranosti koji možemo da izaberemo.
Jer setite se, naš stav je ono što menja sve.
Primer :
U našem naselju postoji predivno šetalište i velika zelena površina koja je dugo bila prazna, a šetalište prepuno automobila koji su tuda prolazili i onemogućavali šetačima da uživaju u miru.
Grupa svestranih i odgovornih gradjana je došla na ideju da zelenu površinu pošumi a neodgovorne gradjane sa automobilama prijavi nadležnim organima.
Dve muve jednim udarcem, kao što kaže divna dečija priča.
Pošumljavanje je povezalo gradjane u ovim neobičnim vremenima u kojima živimo da urade nešto korisno za sebe, a pogotovo za svoju decu.
Nove sadnice će doneti mnoge benefite svima, od čistog vazduha do hlada i prostora za igranje.
Inicijativa je primećena i od drugih kojima je u interesu da se reši problem zagadjenja u našim gradovima i to je dovelo do kolaboracija i novih ideja i svet se pokrenuo. I prostest se organizovao i mediji su preneli i naš glas se čuo.
Ja lično sam učestvovala u ogradjivanju sadnica, otišla na protest sa kćerkom koja ima 7 godina, bez obzira što je malo kišilo, ukazala na to da se može ići i autobusom a ne uvek kolima, da je to za dobrobit nas samih, pričala o zagadjenju i bila primer.
Kada je naveče sa tatom gledala dnevnik i videla prilog o protestu, odmah je reagovala i rekla da je to za naš vazduh, da ga treba čuvati i brinuti i o drveću i svim živim bićima.
Sledeći koraci naših dragih komšija su usvajanje drveća platana koji su posadjeni. Svako može da usvoji po jedno drvo i da brine o njemu. Što je sjajan gest. Takodje uči odgovornosti, brizi i pažnji koju svako od tih stabala treba u budućnosti.
To je dar svestranosti, da je ostalo na ravnodušnosti možete zamisliti scenario koji bi sledio.. gledamo ga na raznim poljima godinam već.
Možda ćete reći al to neće promeniti kvalitet vazduha sad!
Da, neće odmah al krenuli smo odnekud, učinili smo prvi korak. A znamo, kao u svemu da je prvi korak najteži.
Umetnost malih koraka, kao što nas uči bezvremska mudrost knjige Mali princ.
Korak po korak, zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.
Razmislite gde ste Vi i na šta ravnodušni?
I gde jednim malim korakom možete pokrenuti sve(t)?
Potpisati peticiju, posaditi drvo, NE ćutati na nepravdu, pomoći komšiji, učiniti bilo šta vredno pomena, samo NE ostati gledati u ekran i biti ravnodušan!
Jer svaki korak je važan, čak i onaj najmanji.
Tome nas uči Umetnost kontemplacije.
Ako ne znate tačno kako kontemplirati, knjigu sa koracima možete kupiti ovde na sajtu, u delu shop.
a tema je RAVNODUŠNOST!
Ja nastavljam sa malim koracima.
Jer svet se neće promeniti sam od sebe, treba našu AKCIJU!
Ako želite možete se priključiti akciji bloka 70 i 70a, facebook stranica je ovde:
https://www.facebook.com/ZajednickaAkcijaB70
Ako biste potpisali neku od peticija, link je ovde:
https://www.peticije.online/browse.php?order_by=petition_created&page=1
Thank you Rosaleen for your kind words, pleasure is all mine. Glad its serve you.